LJUBLJANSKA RAJA

ES-SELAMUALEJKUM, BUJRUM - DOBRODOŠLI:TU SU NEKE INFORMACIJE IZ SLOVENIJE, DIJASPORE, I IZ NAŠE DRAGE BOSNE, MOŽDA VAM BUDE ZANIMLJIVO? nemoj te se izuvati NEJMA POTREBE. E-mail: ljubljanskaraja@mail386.com LJUBLJANSKI KRUG RAJE

02.03.2012.

UMJESTO BOSANSKOG GOLUBA PREDSTAVIO NAM SE NEVZET PORIĆ

NEUSPJELA PROMOCIJA KNJIGA ALI USPJEŠNA PROMOCIJA BAHATOSTI I DRSKOSTI GLAVNOG I neODGOVORNOG Nevzeta Porića

Na poziv prijatelja pozvan sam  na promociju knjiga književnika Muhameda Mahmutovića koji iz daleke Švedske odlučio doći u Ljubljanu da Bošnjacima u Ljubljani predstavi svoja književna djela. Promocija je najavljena za 24.02.2012. Pošto sam već dva njegova romana pročitao  ''POKOŠENI CJETOVI KRAJINE'' i ''INAT BOSANSKOG GOLUBA''  i ostao svaki puta u suzama, jer se radi o romanima koji govore istinite doživljaje našega naroda u toku zadnjega rata, doživljaji naših Bošnjaka u preživljenom holokaustu i agresiji na našu domovinu BiH. Treći roman nosi ime ,,PACIJENTI'' i  taj govori o krvniku i kasapinu Bošnjačkog naroda balkana Radovanu Karadžiću, upravo taj roman je bio moj razlog da se uputim 24.02.2012 na promociju u Ljubljanu. Pozvao sam nekoliko prijatelja da se pridruže, podrže i uveličaju tu promociju knjiga ali na žalost većina su rekli da bi došli na promociju ali neće zbog mjesta održavanja promocije i osobe koja vodi te takozvane tribine u Pržanu i  promocije a to je Nevzet Porić tajnica sekretar u IZ u Sloveniji. S obzirom da sam imao slabe iskušnje sa zemljakom Nevzetom nisam puno komentarisao nego sam se zaputio na tribinu u prisustvu jednoga jarana. Ipak na moje nagovoranje nekoliko prijatelja je obećalo dolazak jer nisam želio da budem sam u društvu Nevzeta Porića i njegovih polupismenih poltrona i sluga spremnih lažne optužbe  na izmišljene priče i neistine. Kad sam došao na mjesto održavanja promocije, vidio sam  tri, četiri čovjeka, nazvao Selam i upitao gdje će biti ta promocija? pogledali su me iznenađeno i rekli da neznaju, zanimljivo da niko od njih nije znao da uopšte i ima kakva promocija knjiga ljudi su došli na jaciju namaz. Napokon je stigao  i auto iz kojega izlaze dva bošnjaka kao dva lava. Za mene kao Bošnjaka su zaista dva lava jedan je autor knjiga Muhamed Mahmutović a drugi još čuveniji bošnjački lav isto tako naš književnik Hadžem Hajdarević. Morao sam da priđem poselamim ovu dvojicu GAZIJA koji zaista perom se bore za nas Bošnjake za našu istinu,  stigao je i glavni i odgovorni kako voli sebe da naziva Nevzet Porić i pozvao sve u kahvedžinicu, a ne  u prostor gdje se rade promocije. Razlog je naveo da nas nejma puno pa možemo i ovdje uz kahvu i časj da poslušamo.  Ja sam ostao brez riječi,  gledam g.Porića i razmišljam i vjerujem da ono prvo jeste (GLAVNI) ali ovo drugo nije (ODGOVORAN)  i nadam se da će i to doći vrijeme da bude i odgovoran i odgovara ako ne na ovome svijedu jer nejma kome hoće na dunjajluku jer Allahu moraju svi račune da polože pa tako i Nevzet Porić.  Džematlije u Ljubljani imaju dobre i idealne prostore za održavanje tribina i promocija i nije mi bilo jasno zbog čega nas ovaj vodi u kahvedžinicu, ali mi dobaci jedan džematlija da je to restoran Mešihata IZ-e na čelu sa Nevzetom i da je njemu cilj da se napravi prometa malo u restoranu a ne promocija knjiga. Nije prošlo ni 5 minuta zaista u to sam se i uvjerio. Umjesto dobrodošlice gostima i promociji naših književnika morao sam da gledam bahatost i drskost našega Nevzeta Porića, koji na pitanje zašto je ovako malo ljudi na promociji odgovorio onako gordo i odvratno ,,PA NISI TI MUHAMEDE POZNAT PISAC I PJESNIK PA DA LJUDI DOĐU TEBE GLEDATI  I SLUŠATI'' ostao sam zaprepašten kako se ponašao ovaj gospodin sa crvenom kravatom. Nije Nevzet bio sam koji je sebe promovirao ko je glavni ovdje da se zna uveliko podpomognut već poznatom ekipom Zilhad Kudić, Safet Jakupović i Midhad Alagić onako brez podizanja rukeda se javiš za riječ,  po kaubojsko svako po svoje kao na vašeru. UGLAVNOM DA SKRATIMO CIRKUS PROMOCIJA JE OTKAZANA JER JE TU ODLUKU DONIO NEVZET PORIĆ ,,BIG BOSS'' . Ustao sam do književnika g.Mahmutovića izvinuo mu se u ime džmatlija Ljubljane za slabo gostoprimstvo,  kupio sva tri romana i napustio prostor.  Ali mi smo ti narod kako kaže onaj JEBO TI NAS, neznamo da cijenimo naše intelektualce naše književnike,  šta se dalje dešavalo evo pročitaj te sami ....
opomena na samo dva događaja našega uvaženog crvenokosog gdje sam bio lično prisutan:
1. Na džumanskoj hudbi HUDBU drži Nevzet Porić i na kraju hudbe javno reče ,, DA NAS ALLAH DŽ.Š. SVIJU SKUPA SASTAVI U DŽEHENEMU,  a džematlije u glas AMIN!!
2. Poslije džume namaza Nevzet Porić u društvu vani ispred mesdžida kritizira naše radnike zemljake koji su došli u džins hlačama na džumu i kaže ,, JA DA SAM PRAVI MUSLIMAN JA BI SVIMA ZABRANIO DOLAZITI NA DŽUMU U DŽINS HLAČAMA''
subhanalah, Allahu dragi podari nam pameti i uputi nas sviju na pravi put!
(napisao: SultaNemir)



Evo osjećaji GOSTA IZ ŠVEDSKE:
Mučno "druženje" u deželi
 NEVZET PORIĆ - ISLAMSKA ZAJEDNICA TO SAM JA
Autor: Muhamed Mahmutović

Objavljeno: 01. March 2012. 12:03:33
Muhamed MAHMUTOVIĆ: Sudbina je htjela da na svojoj koži osjetim da svakakve priče o ovom čovjeku imaju itekako osnova, a takvu bahatost nisam doživio ni na mjestima gdje se bahato ponašanje podrazumjeva. Na svojim putovanjima širom Europe sam čest gost naših džemata i dosad sam imao samo sitna negativna iskustva, a sreo sam mnogo dna obrih imama i vrijednih članova odbora koji uglavnom volonterski rade za IZ što govori da su ovakvi likovi ipak rijetkost.
Islamska zajednica Bošnjaka je dugo vremena na udaru sa svih strana, a posebno njen karizmatični lider reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić. Zato sam se teško odlučio napisati ovaj osvrt i opisati svoje negativno iskustvo sa čovjekom, koji je pronašao način da bude nedodirljiv tako što će za svaki svoj potez ispred sebe postaviti Islamsku zajednicu.
Čuo sam dosad za neke hodže koji su sebi na taj način obukli „pancir košulje“ i postali imuni na kritike okoline, a misle da bi se za te kritike trebala brinuti Islamska zajednica, jer su njezini predstavnici. Ipak, čovjek, vjernik, se mora upitati gdje je granica kada se govori o tim dilemama - kad vjerski službenik predstavlja sebe, a kad Islamsku zajednicu? Na ta razmišljanja me potakao sekretar IZ u Sloveniji.
On se zove Nevzet Porić. Jedino radno mjesto u životu kojeg se dočepao je mjesto sekretara Islamske zajednice, na kojem mu je sasvim lijepo.

Vidi se to odmah iz vana po skupocjenom odijelu i najnovijem Iphoneu sa kojim se igra dok ne govori "u ime Islamske zajednice". Taj crvenokosi mladić po svom glamuru podsjeća na slovenskog zeta Donalda Trumpa iz mlađih dana, tako se drži i ponaša. Jedina razlika među njima je što je Trump sav svoj luksuz zaradio sam, a ovome su to dali drugi ili je sebi uzeo sam u ime IZ. I prije nego sam sa njim imao jako negativno iskustvo i susret, koji želim što prije zaboraviti, imao sam priliku čuti o njemu razne priče od rodbine i prijatelja kojih imam mnogo u Sloveniji, ali nisam ih baš uzimao za ozbiljno, jer naš narod za svoje neposjećivanje džamije traži svakakve izgovore. Priče o novcima za hadž koje je stavio u svoj džep, a hadžije stavio na listu za besplatan put na račun IZ ili nekog šeika pa do nekoliko sudskih procesa su mi izgledale više kao plod mašte nego kao realne, jer je taj čovjek godinama sekretar IZ i prvi saradnik jednog od najboljih muftija i mlađih učenjaka koje imamo.

Sudbina je htjela da na svojoj koži osjetim da svakakve priče o ovom čovjeku imaju itekako osnova, a takvu bahatost nisam doživio ni na mjestima gdje se bahato ponašanje podrazumjeva. Na svojim putovanjima širom Europe sam čest gost naših džemata i dosad sam imao samo sitna negativna iskustva, a sreo sam mnogo dobrih imama i vrijednih članova odbora koji uglavnom volonterski rade za IZ što govori da su ovakvi likovi ipak rijetkost. Ali je meni ovaj lik na tako grozan način demonstrirao silu (i nije samo meni već nekolicini prisutnih), da sam jednostavno morao ovo napisati, kako bih njemu i njemu sličnima smanjio manevarski prostor i skrenuo pažnju onima koje je uspio ubijediti da uvjek - NJIH - predstavlja, da to ne može biti istina.

Da pojasnim: Imao sam u Ljubljani dogovorenu tribinu na kojoj sam trebao predstaviti tri romana, a već sami tok dogovora je nije obećavao ništa dobro, jer je „veliki sekretar“ odgovarao šturo i kratko na poruke svakih desetak dana. Nakon što smo ipak uspjeli dogovoriti jedan termin, svratio sam u Ljubljanu par dana ranije, da vidim kako će to ići, i shvatio da o tome, osim njega, ne zna niko ništa. Par dana prije tribine na e-mail mi je došao plakat, urađen ko ni sebi, ni svom, na kome se samo jasno vidjelo ko je sekretar IZ. Nisam bio zadovoljan time, ali sam mislio da će stvar popraviti imam na džumi koji će pozvati narod, ali se ni to nije desilo, pa čak ni na jaciji namazu uoči tribine na kojoj sam lično bio. Rezultat toga je bio jako slab odziv pa se tako uz mene, promotora Hadžema Hajdarevića velikog sekretara i imama našlo nekoliko moje rodbine i nekoliko džematlija, koje sam usput sam obavijestio.

http://www.bosnjaci.net/foto/380_uspjesni_biznismen_Nevzet_Poric.jpg
Uspješan biznismen pod krovom Islamske zajednice: Nevzet Porić



Taj crvenokosi mladić po svom glamuru podsjeća na slovenskog zeta Donalda Trumpa iz mlađih dana, tako se drži i ponaša. Jedina razlika među njima je što je Trump sav svoj luksuz zaradio sam, a ovome su to dali drugi ili je sebi uzeo sam u ime IZ. I prije nego sam sa njim imao jako negativno iskustvo i susret, koji želim što prije zaboraviti, imao sam priliku čuti o njemu razne priče od rodbine i prijatelja kojih imam mnogo u Sloveniji, ali nisam ih baš uzimao za ozbiljno, jer naš narod za svoje neposjećivanje džamije traži svakakve izgovore. Priče o novcima za hadž...

Njemu je ta tribina bila namet na vilajet i požurio je da se što prije završi pa je počeo uvod već za vrijeme dok je jedna hanuma zveckala sa šoljama za čaj i kahvu. Ja sam ga zamolio da sačeka, jer su mi trebali doći još neki rođaci i poznati glumac, moj veliki prijatelj Branko Đurić - Đuro, kojemu sam nakon komplikacija poslao sms poruku da ne dolazi, jer se Porić u međuvremenu naljutio što sam se drznuo mješati u njegove poslove i rekao da je tribina završena.

Nije pomoglo ni što ga je molio Hajdarević koji je govorio da je zbog tribine došao iz Sarajeva, a da ja živim preko dvije hiljade kilometara od Ljubljane, ni neki od prisutnih koji su po svaku cijenu htjeli nešto čuti o knjigama. Veliki sekretar je bio neumoljiv! Mučno "druženje" se nastavilo. On je u prekidima igre sa skupocjenom igračkom stvarao atmosferu linča i pojašnjavao da ne može dozvoliti da neko kaže Islamskoj zajednici da je pogriješila, da je sramota reći da IZ ne zna napraviti običan plakat, itd. Džaba sam ja govorio da sam te zamjerke uputio njemu, dobivao sam uvijek isti odgovor: - Islamska zajednica - to sam ja! Usput je ogorčeno pojašnjavao da sa intelektualcima nema saradnje, jer je nemoguće sa njima sarađivati "nijednog nema u džamiju" i da uvjek nešto svoje traže, a valjda sam i ja sam bio dokaz da je upravu.

Neke džematlije su sasvim korektno pokušavale popraviti situaciju, a među njima je bio i "nemoćni" predsjednik džemata, što sasvim dobro ilustruje koliko sekretar zarezuje ikog drugog osim sebe.
Veliki sekretar se u jednom momentu htio i fizički obračunati sa jednim starijim džematlijom (Hasan Bačić), koji je htio da se tribina ipak održi, obrativši mu se riječima: - Sram te bilo, da nisi progovorio ni jedne, kako te nije sramota ovamo i doći? - iz čega se vidjelo da su od ranije imali neke razmirice. Čovjek bi mu mogao biti djed po godinama, a kaže da je bio član IZ prije nego se ovaj rodio, ali to sekretaru ništa nije značilo, jer je on sad IZ! Nakon toga se pokupio i otišao bez selama, a vala i pozdrava, a mene je jedan njegov poltron nastavio ubjeđivati da je on u pravu šta god uradi, jer predstavlja IZ (dobro ga je podučio)!
Postavio sam mu banalno pitanje, da li to znači da ako on opljačka benzinsku pumpu treba za to IZ odgovarati, jer je on predstavlja, na što je zabezeknut stao i grozničavo tražio odgovor, a sekretara više nigdje nije bilo da mu kaže šta treba reći.




26.02.2012.

KOLIKO JE I ZBOG ČEGA JE BILO NUŽNO OSNIVANJE BANU-a

Nakon što je održana osnivačka skupština (9. juna 2011.g.), te konstituirajuća sjednica Bošnjačke akademija nauka i umjetnosti (BANU), dogovoreno je da BANU u prvoj polovini marta 2012. godine bude inauguriran u Sarajevu. Tom prilikom, za pretpostaviti je, predstaviće se projekti od nacionalnog i kulturnog značaja za razvoj Bošnjaka. O razlozima osnivanja BANU i predstojećim zadacima ove Akademije razgovarali smo sa  akademikom Muhamedom Filipovićem, koji nam na pitanje o tome:  

Koliko je i zbog čega je bilo nužno osnivanje Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU), odgovara:

- Poznato je da su Bošnjaci u XIX stoljeće ušli kao društveno, ekonomski, kulturno, civilizacijski i nacionalno najrazvijenija grupa bosanskohercegovačkog stanovništva. Oni su već tada imali jako razvijenu patriotsku svijest, koja je nastala u teškim obrambenim borbama protiv stalnih nasrtaja Austrije na Bosnu, bili su kao društvo i bez obzira na međusobne razlike vrlo homogenizirani, imali su i narodnu svijest, tj. mada su bili muslimani koji su se ponosili svojom vjerom, oni su bili svjesni da su poseban narod jezički i etnički istovjetan sa katolicima i pravoslavcima koji žive sa njima, isiticali su  i ponosili se da imaju svoju zemlju Bosnu, svoj jezik, tradiciju  te su dobro znali da su iste vjere, ali da nisu isti narod kao osmanski Turci, kao što su imali i razvijenu društvenu strukturu koja je obuhvatala visoko plemstvo, snažnu trgovačko - esnafsku grupaciju, vojno plemstvo i jak intelektualni sloj koji je bio vjerski i svjetovno veoma dobro obrazovan i aktivan. Oni su istovremeno kad i ostali balkanski narodi digli ustanak protiv Osmanlija i zahtijevali autonomiju, ali njihov ustanak, koji nije bio vjerski nego nacionalni i politički, a koji je u početku bio veoma uspješan, nisu, kao što su to učinili sa ustancima Srba, Grka i Bugara podržale kršćanske zemlje, zbog čega je taj ustanak bio osuđen na propast. Bošnjaci nisu podržani jedino zbog toga što je njihov ustanak, mada je obuhvatao i inovjernike, bio pod vođstvom muslimanskih prvaka koji su bili politički najzreliji element bosanskog naroda. Osmanlije su se teško osvetile Bošnjacima zbog ustanka i kasnijeg otpora obnovi njihove vlasti, ali se uskoro pokazalo da su zapadne kršćanske zemlje imale za cilj da Bosnu prisvoje, a ne da njenom narodu omoguće emancipaciju. Zbog činjenice da su Bošnjaci muslimanske vjere bili daleko najbrojniji i najbogatiji dio bosanskog stanovništva, Austrija je nakon okupacije vodila antibošnjačku politiku, provela kažnjavanje Bošnjaka, uvela sekvestar imovine ustanika i forsirala Katoličku crkvu, a radila je i na promjeni strukture stanovništva tako da je uselila veliki broj katolika u Bosnu, podržavala prozelitizam i činila sve da stimulira emigraciju Bošnjaka u Tursku i Osmansku carevinu, smanji njihov udio u zemljišnom i drugim oblicima vlasništva u Bosni. Takvu politiku su nastavile provoditi i sve kasnije vlasti i one srpske i one hrvatske, sve dok ta politika nije poprimila oblik genocida, kojeg su Srbija i njeni saveznici i pomagači izvršili  nad Bošnjacima i sveli njihov broj na za njih podnošljivu veličinu. Naime, čak i kad se uzmu sve antibošnjačke mjere progona, oduzimanja zemlje i drugih dobara i ogromne iznuđene emigracije, koja je otjerala trideset posto Bošnjaka iz zemlje, a daljnjih trideset posto je pobijeno i prisilno raseljeno tokom  srpskohrvatske agresije na Bosnu  broj Bošnjaka je i dalje ostao velik za ciljeve srpske i hrvatske nacionalne politike prema Bosni. Iz svega je jasno da su Bošnjaci jedini narod protiv čijeg su opstanka na prostorima njihove domovine bili gotovo svi, a posebno novonastale nacionalne države Srba i Hrvata. Ta situacija, koja se sve do danas kontinuira, prvi je i najvažniji razlog za osnivanje BANU.  Jedan od glavnih njenih zadataka sastoji se upravo u tome da pomogne obnovu teško oštećenog i onemogućavanog konstituiranja nacionalne svijesti i osjećanja jedinstva tog naroda i jačanja njegove veze sa zemljom u kojoj živi i kojoj je jedino vjeran.

Svakom je, isto tako, poznato, da su Bošnjaci narod čije je postojanje  bilo stotinu godina negirano i da je njihova zemlja tretirana kao zemlja Srba i Hrvata, u kojoj živi i grupa muslimana koji su u stvari Srbi i Hrvati, a koji su pod pritiskom osmanskih vlasti primili islam. Može se zamisliti kakva je budućnost očekivala narod koji je tretiran na takav način. Tako ni Bosna više nije imala svog nosećeg naroda, kao što su to imale sve druge nacionalne države i njihovi narodi nastali tokom antifašističkog rata. Sve te države-republike su bile nacionalne države Slovenaca, Hrvata, Srba, Crnogoraca i Makedonaca, čak su i Albanci i Vojvođani imali svoje autonomije, samo je Bosna bila definirana kao država bez naroda u kojoj žive Srbi i Hrvati kao priznati narodi  dok su muslimani u najboljem slučaju vjerska grupa, koja je pri tome izložena agresivnom tretmanu jednog ateističkog režima.

Svako zna da jedino Bošnjaci nisu mogli u komunističkoj državi razviti svoje  nacionalne institucije koje su imali i razvijali svi ostali narodi. Svaki pokušaj da se one institucioniraju  i razviju bio je oštro osuđivan i progonjen, a slično se vrši i danas, kada se svaki takav pokušaj onemogućava i difamira na razne načine. Tako su Bošnjaci, svedeni na vjersku grupu imali jedino zakonom dozvoljenu Islamsku vjersku zajednicu, ali ako bi ona djelovala izvan čisto vjerskih i strogo kontroliranih uvjeta svog rada, bila bi ta djelatnost proglašena nezakonitom i opasnom po državu i oštro progonjena. Ta ista matrica odnosa prema bošnjačkim institucijama se  primjenjuje i danas. Da bi se konačno prekinula takva historija mi smo morali osnovati jednu instituciju koja bi se brinula o našem narodu kao cjelini i o njegovoj kulturi, jeziku i drugim osobinama koje svi mi Bošnjaci na Balkanu dijelimo, bez obzira u kojoj državi živimo. 

Vladajuće stranke ne žele politički i moralni nadzor javnosti 

Da li je ranije bilo pokušaja da se formira nekakva organizacija Bošnjaka koja bi vodila brigu o općim aspeketima njihovog nacionalnog, kulturnog i političkog razvoja i kako su ti pokušaji završili ?

- Bilo je takvih pokušaja, ali su oni bili strogo pragmatizirani i vezani za aktualne potrebe onih koji su bili na vlasti. To je bilo sa sva tri kongresa ili sabora koji su održani tokom rata i koji su bili ne nacionalne nego političke transmisione institucije tadašnjeg vodećeg političkog establišmenta. Jedini je Sabor koji je odbio vulgarnu i smrtonosnu ideju o formiranju bošnjačke državice, imao pozitivan efekt, a noviji pokušaj  da se pozitivni efekt tog Bošnjačkog Sabora revalorizira i da se ponovo  sazove takav skup, bio je na veoma perfidan način onemogućen od strane političkih stranaka koje smatraju da imaju apsolutni monopol nad sudbinom bošnjačkog naroda i to su izveli preko svojih plaćenika koji imaju otvorene medije i koji u njihovo ime vladaju tobožnjim  slobodnim bošnjačkim organizacijama, kao što su u ovom slučaju to bile BZK „Preporod" i „Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca" koji su uspjeli da onemoguće taj skup. U toj akciji su učestvovali i neki tobožnji intelektualci koji su bez ikakvog značaja i svi znaju da se radi o običnim plaćenicima  režima koji za te usluge dobivaju trećerazredne pozicije u skupštinama ili nekim drugim organizacijama. Vladajući, a to su stranke SDA, SDP i Stranka za BiH, koje su do sada na razne načine vladale u Bosni, ne žele da imaju bilo kakav politički i moralni nadzor javnosti nad svojim postupcima, ako taj nadzor ne vrše od njih plaćene organizacije i mediji u kojima one same o sebi donose sud i traže za sebe puni monopol odlučivanja o našoj sudbini.

Otkuda dolazi tolika bojažljivost kod bošnjačkih intelektualaca od odgovornosti za samostalan rad u korist svog naroda?

- Ne radi se o bojažljivosti nego o interesima i nemoći. Poznato je svima, a pogotovo onima koji su proučavali naš razvoj zadnjih dvadesetak godina, da je u naš politički i intelektualni život i to na veoma visoke pozicije ušao veliki broj apsolutno i intelektualno i moralno nedoraslih ljudi. Do toga je došlo uvođenjem nacionalnog i partijskog kriterija u odabiru ljudi, zbog njihove negativne selekcije i velikog odliva kvalitetnog kadra zbog rata i masovnog planskog raseljavanja najkvalitetnijih ljudi. To je omogućilo da se u proces omasovljavanja naučnog, u stvari pseudonaučnog, kulturnog i umjetničkog života uključi masa poluinteligenata, neznalica i korumpiranih ljudi, čija je korupcija ona najteže vrste, a to je uvjerenje da im sam položaj daje sposobnosti da rade ono za što su formalno dobili pravo da rade, ali svoju sposobnost nisu ničim niti je mogu ikako dokazati. Ta se dokazuje djelima, a takvi nemaju nikakvih djela osim onih koja spadaju u jednu drugu kroniku zbivanja. Zbog toga mi više i nemamo pravih intelektualaca, nego su to ostaci ostataka i to gotovo već dovršenih ljudi, dok na drugoj strani imamo ubrzanu reprodukciju mase nenaučenih, nedovršenih i nesposobnih ljudi čiji manjak intelektualnih a da ne govorimo o moralnim sposobnostima, prelazi sve granice tolerancije. Imamo redovne profesore bez ijednog naučnog rada, imamo akademike svih vrsta i kalibara bez ikakvih stvarnih naučnih referenci, a da ne govorimo o cijeloj masi novonastalih univerziteta i fakulteta na kojima rade ljudi bez ikakvih kvalifikacija ili oni kojima je davno istekao rok intelektualnog trajanja i koji nikada i ničim nisu dokazali bilo kakve ozbiljnije intelektualne sposobnosti. I onda se ne treba čuditi da se ti intelektualci ponašaju kako se ponašaju, tj. da su spremni podržati  svaku vlast. 

Potreba osnivanja 

Šta osnivanje BANU znači  za položaj našeg naroda uopće i za njegove kulturne i nacionalne izglede u budućnosti?

- Ne bi trebalo pretjerivati, ali se možemo i moramo opravdano nadati da smo osnivanjem ove institucije konačno ostvarili nužan početni korak da uspostavimo organizacioni, a formiranjem Fondacije Bošnjaka i finansijski osnov za razvijanje jedne prijeko potrebne institucije i uz nju vezanog programa za istraživanja o našoj historiji, kulturi, umjetnosti koju su naši ljudi stvarali, našim običajima i narodnoj kulturi i našim interesima u  svijetu , u našoj okolini i u našoj matičnoj zemlji, tj. da imamo mogućnost da konačno, nakon stotinu i pedeset godina ispostavimo kartu našeg identiteta, šta smo, ko smo, šta želimo i šta nudimo i sebi i svojim komšijama i svijetu i šta tražimo i zahtijevamo od onih koji sa nama žive i koji sa nama dijele ideale slobode i jednakosti ljudi i naroda. Takvog programa nemamo, a nema ga  ni jedna od postojećih naučnih i drugih organizacija, a on je nužan zbog toga što imamo šta istraživati i o sebi reći, što drugi treba konačno da prestanu da nam pišu historiju i identificiraju nas kako oni žele i što imamo sa čime ući u svijet, a najzad, zašto to ne bismo i mi imali kada svi drugi narodi na Balkanu imaju takve institucije i sa istim takvim zadacima, koje su u prednosti nad nama neke od stotinu i pedeset, a neke samo šezdeset, ali sve su ispred nas, dok mi onu jedinu moramo da dijelimo i to u situaciji kada naša država ne samo da nije u stanju nego i neće da povede brigu o naučnim i kulturnim institucijama, a one se nalaze zapletene u brojne protivrječnosti  zbog nedosljednosti u poimanju smisla i obaveza tih institucija prema zemlji i svim njenim narodima. Zar peti ponovni izbor jednog Hrvata na čelo ANUBiH  ne govori jasno da ta instutucija ne brine o osnovnom načelu vođenja svih značajnih institucija naše države, a kamoli će brinuti o nesrazmjeru u istraživanjima historije  kultura naših naroda. I dok svi drugi imaju npr. Enciklopedije, pokušaj da se izradi Enciklopedija BiH bio je onemogućen upravo u ANUBiH. Kakvu nadu treba da polažemo u institucije  koje nemaju apsolutno nikakvog, a kamoli takvog programa koji bi zadovoljio potrebe jednog, stotinu i pedeset godina, od svijeta skrivanog i represiranog naroda.

Postoje li i otkuda dolaze podrške aktu osnivanja BANU?

- Ona najvažnija podrška, a to je podrška  Bošnjaka širom svijeta, iz svih zemalja gdje Bošnjaci žive je intenzivna i kako izgleda biće efikasna. Ona će biti još veća kada BANU bude uspostavila življe kontakte sa tim sredinama i kada njeni članovi budu u mogućnosti da svim Bošnjacima u svijetu objasne zbog čega je bilo nužno i opravdano osnovati BANU. 

S interesima Bošnjaka se niko više neće moći igrati 

Šta je program  Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU)?

- U osnovi programa BANU je ambicija da se izrade  temeljito urađeni  i naučno zasnovani istraživački programi i projekti u oblasti jezika Bošnjaka i bosanskog jezika uopće, da se istraže naši narodni običaji, tradicija naših ljudi u svim domenima života i u svim uvjetima gdje žive, da se istraži, obradi i objavi, kako naše umjetničko blago, tako i sve ono što se odnosi na naš način života, naš moral i svijest, te da se izrade projekti za istraživanje naše historije, kulture, umjetnosti, vjerskih prilika i običaja, socijalnih i političkih prilika i institucija i uopće prilika u kojima smo kao narod nastali, živjeli i oformili se kao nacionalni i kulturni identitet. Također, kao jedan važni projekt biće svakako i istraživanja koje se odnose na tragičnu stranu naše historije, na genocide i istrjebljivanja Bošnjaka, zatim na naše mjesto u svijetu i na Balkanskom poluotoku, tj. istražićemo sve aspekte koji će omogućiti da mi u svijet uđemo kao narod koji je ne samo formalno priznat nego i uvažavan i čijim interesima se niko više neće moći igrati, a pogotovo to ne bi smjeli činiti naši političari.

Kako vi u BANU mislite realizirati vaš program?

- Jednostavno. Svake godine će biti raspisivani konkursi za izradu određenih projekata po prioritetu kojeg će utvrditi organi BANU i oni projekti koji budu ocijenjeni kao najbolji i najperspektivniji s obzirom na rezultate koje obećavaju, biće prihvaćeni i finansirani od BANU i od njenih institucija će biti logistički i na drugi način pomognuti.

Koje projekte i djelatnosti smatrate prioritetnim?

- Prioritetnim smatram projekte koji se odnose na pitanja jezika, zatim na pitanja prava naše države i naroda s obzirom na nezakonitosti njene nasilne podjele i onemogućavanja  normalnog života, ali i projekte kao što su izrada Manifesta Bošnjaka, kao jednog osnovnog dokumenta na temelju kojeg će BANU djelovati, ali i istraživanja u području historije naše duhovne i materijalne kulture, običaja, naše umjetnosti, kao i temeljito istraživanje zločina nad Bošnjacima u historijskoj perspektivi ali i onih koji su još sastavni dio našeg života jer uvjetuju naš položaj i mogućnosti za život. Također, imamo na umu i izradu Enciklopedije Bošnjaka, kao i Bijele knjige o nama, tj. jedne dokumentirane obrade svih pravnih i političkih nasilja nad nama i našom državom koji su izvršeni od 1990. godine do danas. 

Manifest Bošnjaka 

Vama je povjeren zadatak da napišete Manifest Bošnjaka. Šta će sadržati taj manifest i kad će on biti napisan?

- Veoma mi je drago da ću imati priliku da napišem i predložim organima BANU nacrt jednog Manifesta Bošnjaka u kojem ću izložiti ličnu kartu našeg naroda, sadržaj njegove historijske, moralne i političke svijesti, njegove nade i očekivanja, njegove zahtjeve i očekivanja od naših susjeda u prvom redu, a zatim i od međunarodne zajednice koja i sama mora postati jednog dana svjesna da ima posla sa jednim europskim narodom koji je nosilac specifičnog amalgama jedne originalne orijentalnoislamske i zapadnoeuropske kulture, koji je zbog toga duhovni i kulturni, ali i politički most između muslimanskog svijeta i zapada, ali i jedan svijet u strukturi europskog svijeta, da smo mi narod koji je bio stoljećima negiran i istrjebljivan a ipak smo održali sve moralne i duhovne principe humanog svijeta koje nasljeđujemo iz naše višestruko definirane historije i da je, konačno, došao čas kada taj narod, koji u svojoj cjelini, rasut po cijelom  svijetu treba da bude priznat i uključen kao aktivni faktor ostvarenja stvarne i uspješne multikulturne, multivjerske i multilateralne Europe i svijeta budućnosti.

Javnost je obaviještena da je Senat BANU uključio u svoj sastav i prof. dr. Nijaza Durakovića. Zbog čega i sa kojim namjerama ste to učinili?

- To smo učinili da bi iskoristili njegov zavidni naučni i intelektualni, ali i moralni, potencijal kojeg je on dosljedno nudio našem narodu i državi i što kao politička, intelektualna i moralna ličnost taj izbor sasvim zaslužuje. Nijaz se nikada nije ogriješio o naš narod, njegove interese i dijelio je njegovu sudbinu na način kako to bošnjački moral traži, tj. bez žaljenja nad svojom sudbinom i sa konstantnom nadom u bolji svijet.

Smatrate li, kako to misle neki ljudi, da nije uobičajeno da u osnivanju takve institucije značajnu ulogu igraju i visoki funkcioneri Islamske zajednice, pa i sam  reisu-l- ulema?

- Nikako. To je prije svega nesuvisla primjedba koja izražava samo opći animozitet prema vjeri i vjerskim vođama, i znak je nepreživjelog komunističko-ateističkog sekularizma koji više nigdje u svijetu, pa ni na Kubi ili Kini ne postoji. Svugdje se zna da vjera igra ogromnu ulogu u ljudskim životima i životima društva i svi je tretiraju shodno tom njenom statusu. Osim toga, zar neke najznačajnije institucije kulture i nauke mnogih naroda nisu osnivali vjerski vođe, kao npr. kardinal Rišelje koji je osnovao Francusku akademiju, nadbiskup Josip Juraj Štrosmajer, koji je osnovao JAZU (danas  Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, HAZU) itd. Stoga je svaka takva primjedba samo znak primitivnog antivjerskog stava i ne treba ih uopće uzimati u obzir.

Kako će se BANU odnositi prema SANU (Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti), s obzirom na poznatu ulogu te institucije u historiji bošnjačkog naroda i Bosne i Hercegovine kao države?

- SANU je bila stotinu i više godina glavni pokretač i formulator svih bitnih planova srpskog nacionalizma čija je suština, barem kad se radi o Bosni i Bošnjacima, ali i o nekim drugim narodima na Balkanu, u nastojanju da se oni anihiliraju, odnosno da se dobrovoljno ili nasilno uključe u Srbe i Srbiju, a ako to ne žele, onda da prihvate iseljavanje ili status građana drugog reda. Ništa se u tom smislu nije izmijenilo od vremena Srpskog učenog društva do danas. Ono što je u ovom smislu bitno, nije da se negira ili popravlja takva uloga SANU u srpskoj historiji, jer je uloga SANU u tome da da velikosrpskim nacionalističkim projektima i politici privid naučne zasnovanosti, nego da joj se oduzme legitimitet u tim pitanjima, barem kada se to tiče Bosne i Hercegovine i Bošnjaka kao naroda, kao i islama kao vjere.

Imate li profesore dodati još nešto i reći nam eventualno nešto o onome o čemu Vas nisam pitao?

- Imao bih mnogo toga još reći, ali treba poštedjeti i naše čitaoce. 

Naši  intelektualci su spremni podržati svaku vlast 

Mi više i nemamo pravih intelektualaca, nego su to ostaci ostataka i to gotovo već dovršenih ljudi, dok na drugoj strani imamo ubrzanu reprodukciju mase nenaučenih, nedovršenih i nesposobnih ljudi čiji manjak intelektualnih, a da ne govorimo o moralnim sposobnostima, prelazi sve granice tolerancije. Imamo redovne profesore bez ijednog naučnog rada, imamo akademike svih vrsta i kalibara bez ikakvih stvarnih naučnih referenci, a da ne govorimo o cijeloj masi novonastalih univerziteta i fakulteta na kojima rade ljudi bez ikakvih kvalifikacija ili oni kojima je davno istekao rok intelektualnog trajanja i koji nikada i ničim nisu dokazali bilo kakve ozbiljnije intelektualne sposobnosti. I onda se ne treba čuditi da se ti intelektualci ponašaju kako se ponašaju, tj. da su spremni podržati  svaku vlast. 

Svaki pokušaj institucionalnog organiziranja Bošnjaka je osuđivan 

Jedino Bošnjaci nisu mogli u komunističkoj državi razviti svoje  nacionalne institucije koje su imali i razvijali svi ostali narodi. Svaki pokušaj da se one institucioniraju  i razviju bio je oštro osuđivan i progonjen, a slično se vrši i danas, kada se svaki takav pokušaj onemogućava i difamira na razne načine. Tako su Bošnjaci, svedeni na vjersku grupu imali jedino zakonom dozvoljenu Islamsku vjersku zajednicu, ali ako bi ona djelovala izvan čisto vjerskih i strogo kontroliranih uvjeta svog rada, bila bi ta djelatnost proglašena nezakonitom i opasnom po državu i oštro progonjena. Ta ista matrica odnosa prema bošnjačkim institucijama se primjenjuje i danas. Da bi se konačno prekinula takva historija mi smo morali osnovati jednu instituciju koja bi se brinula o našem narodu kao cjelini i o njegovoj kulturi, jeziku i drugim osobinama koje svi mi Bošnjaci na Balkanu dijelimo, bez obzira u kojoj državi živimo.

(Preporod)

Razgovarao: Selman Selhanović

23.06.2011.

BANU - TEST BALKANSKE DEMOKRACIJE

BANU -BOŠNJAČKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI


„BANU - TEST BALKANSKE DEMOKRACIJE"

u srijedu, 22. juna 2011, u 16.00 sati,
u Auditorijumu Centra Evropa na Dalmatinovoj ulici 4 u Ljubljani. Održano predavanje u okviru ciklusa
"Zapadni Balkan i EU " predavanje je održao prof.dr. Ferid Muhić,predsjednika Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) Predavač je redovni profesor filozofije, kulturne antropologije, estetike i politike na Univerzitetu Svetog Kirila i Metoda u Skopju. Gostovao je na brojnim svjetskim univerzitetima kao što su Florida State University, Syracuse University, New York, Sorbonne, Paris, Međunarodni institut za islamsku misao i civilizaciju u Kuala Lumpuru i univerzitetima u regiji. Iako je rođen u Bosni i Hercegovini univerzitetska karijera bila mu je vezana za Makedoniju.
Dr. Ferid Muhić govorio je o nedavno osnovanoj Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti (BANU), čiji je prvi predsjednik. Osnivanje BANU-a potaknulo je snažne odzive srpskih nacionalističkih krugova, koji se protive, da Bošnjaci kao jedini narod na Balkanu konačno dobiju svoju nacionalnu akademiju nauka i umjetnosti i zbog toga BANU predstavlja test za balkansku demokraciju. Evropska akademija nauka i umjetnosti iz Salzburga uputila je čestitke za osnivanje BANU i izrazila otvorenost za saradnju.
Predavanje je bilo na bosanskom jeziku, poslije predavanja slijedio je  razgovor sa gostom, kojeg su vodili mr.sc. Zijad Bećirović i Bakhatyar Aljaf.
Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES). Video snimku možete pogledati tu:

Na pitanje KO SU BOŠNJACI? dr.Muhić kaže:  JA UOPŠTE VIŠE NE ODGOVARAM, na to pitanje jer ga smatram provokativnim i uvredljivim, ko pita srbe šta su oni, ko pita hrvate šta su oni, zamisli te da upitate slovenca ko ste vi slovenci?

šta misli o ANU BIH?  - dr.Muhić kaže: ANU BIH bi ali ne može, ne dozvoljavaju joj niti da diše ....

- gospodine predsjedniče prenosim vam velike selame i punu podržku vašem radu od grupe BOŠNJAKA pod imenom BANU, sa facebooka koja trenutno broji preko 800 članova, vjerni bošnjaci koji su jasno opredjeljeni i znaju ko su, šta su i kome pripadaju!! ,,facebook  grupa BANU''

napisao:SultaNEmir

Center Evropa u Ljubljani
13.04.2011.

IDEJNA ZASNOVA ISLAMSKEG CENTRA V LJUBLJANI

opombe: (NIJE OVO APRILSKA ŠALA. ....)

VAŽNA OBAVIJEST
Od 15.04.2011 džuma namaz u Ljubljani će se klanjati na kupljenoj parceli za Bežigradom na PARMOVI ulici, mjestu gdje će se praviti Islamski kulturni center u Ljubljani. Na Pržanu u prostorima gdje se klanjalo poslije zatvaranja Grablovičeve NEĆE SE VIŠE KLANJATI DŽUMA NAMAZ, nego samo na PARMOVI, tako je rečeno na zadnjoj hudbi 08.04.2011.

DONJI TEKST PRENOSIMO SA STRANICE MEŠIHATA
Sobota, 9. april 2011, (MINAS) - V soboto, 9. aprila 2011, je bila organizirana druga redna seja Zbora Islamske skupnosti v Republiki Sloveniji.

Mufti dr. Nedžad Grabus je seznanil člane Zbora, imame in predsednike izvršnih odborov z aktivnostmi, ki jih vodi Urad muftija oz. Mešihat glede projekta izgradnje džamije v Ljubljani. Islamska skupnost bo v sodelovanju z Mestno občino Ljubljana v naslednjih dneh razpisala arhitekturni natečaj za idejno zasnovo Islamskega verskega in kulturnega centra v Ljubljani. Zbor je dal priznanje in podporo muftiju dr. Nedžadu Grabusu pri razpisu natečaja......

(celi tekst link spodaj)

V nadaljevanju seje je članica Zbora Ela Porić vprašala muftija dr. Nedžada Grabusa, pred tem pa povedala, da se v zadnjih dneh veliko govori v bosansko-hercegovski javnosti o njemu ko resnem kandidatu za bodočega reisu-l-ulemo Islamske skupnosti v BiH. Gospo Porić je zanimalo ali so te trditve točne in kakšni so muftijevi načrti glede na to, da mu je bil 21. marca 2010, podaljšan mandat za obdobje petih let?

V svojem odgovoru je mufti dr. Nedžad Grabus povedal, da mu kot človeku odgovarja, ker ga uvrščajo v krog resnih kandidatov za bodočega reisu-l-ulemo toda obljublja, da v Sloveniji ostaja vsaj dokler se ne postavi temeljni kamen za Islamski verski in kulturni center v Ljubljani. „To so samo medijske razprave, mene ni nihče kandidiral za to funkcijo. Obstaja predpisana procedura, ki jo določa Sabor Islamske skupnosti v BiH in on tudi razpisuje volitve za reisu-l-ulemo. Če me bo kdo kandidiral potem lahko govorim o tem. Glede na to, da me do zdaj še nihče ni kandidiral razen medijev lahko rečem, da od tega za zdaj ne bo nič. Kar se našega dela tiče mi smo fokusirani na delo v Islamski skupnosti v Sloveniji. Mene trenutno ne zanimajo drugi načrti, moj mandat teče in jaz sem fokusiran in predan delu v Islamski skupnosti v Sloveniji in zaradi tega gremo v realizacijo novih projektov", je med drugim povedal mufti Grabus. ......
(
http://www.islamska-skupnost.si)


Mufti Grabus in načelnik Gajšek sta se pogovarjala o tekočih vprašanjih predvsem pa o vprašanju izgradnje džamije v Ljubljani. Gospod Gajšek bo kot strokovnjak sodeloval v ocenjevalni komisiji za idejno zasnovo bodočega Islamskega verskega in kulturnega centra v Ljubljani. .... (mufti grabus in načelnik za urbanizem)

30.03.2011.

Vjersko vjenčanje u Postojni

ŠERIJATSKO VJENČANJE JASMINE ALIJAGIĆ I HARISA ISAKOVIĆ
Jasmina Alijagić rođena 1991 godine u Ljubljani je član džemata Ljubljana i džemata Stari grad Bužim u BiH i Haris Isaković rođen 1991 godine u Bužimu džemat Bužim, stupili su  25.12.2010 u Sloveniji u Postojni u bračnu zajednicu. U džematu Postojna imam Fahrudin ef.Smajić vjenčao je Jasminu Alijagić i Harisa Isakovića, Jasmina i Haris stupili su u novi zajednički život i od toga datuma Jasmina i Haris su muž i žena. Da vam Allah dž.š podari svaki hajr i svako dobro na oba svijeta. Vjenčanje je obavljeno u džematu u Postojni jer je od efendije Smajića
hanuma Alma rodica od Jasmine (od dva brata su djeca).
Prenosimo vam nekoliko slika i video snimak.

VIDEO:
Vjencanje u Postojni Slovenija, ''Jasmina&Haris''

01.11.2010.

BOSANSKI GOLUB U SLO

INAT BOSANSKOG GOLUBA
01.Novembar 2010, ostaće mi u lijepom sjećanju. Danas sam u Ljubljani, popio kahvu sa autorom ovoga predivnoga romana ''INAT BOSANSKOG GOLUBA''. Naš ljuti krajišnik g. MUHAMED MAHMUTOVIĆ ponovno napisao predivan roman koji puno, puno govori i otvara mnogima oči, te podsjeća nas sviju na golgote nas Bošnjaka....

Izdavač romana je web magazin Bošnjaci.net. Dok recezenti su poznati bošnjački intelektualci prof. dr. Ferid Muhić, filozof i prof. dr. Safvet Halilović, hafiz.

Za ovu priliku našim čitaocima poklanjamo jedan odlomak iz romana:
Kumovi u posjeti kod Adema Među prvima su došli po gazdu Adema. Bilo ih je šestorica, a samo jedan mu je bio nepoznat. Adem ih je ne sluteći ništa loše pozvao da sjednu, počastio viskijem i mezom, a naručio je da donesu i kahvu.
- Eto moj bajo, zla vremena dođoše, obrati mu se u jednom momentu komšija Stojan, sa kojim je bio u kumstvu i dobrim odnosima od kako zna za sebe.
Radio je ponekad kod Adema u radnji, često iznajmljivao njegov traktor, ili kamion, da nešto odradi sa strane, a djeca su im se takođe družila. Imali su planove svoje kumstvo pojačati ženidbom djece kad odrastu, ali to se nije još ostvarilo.
Stojan je bio uvjek uglađen i pristupačan. Njegova pojava veoma je bila uočljiva među narodom, jer nije nikad sjedio mirno. Kao da je bio na struju, uvjek se nekud okretao ili premještao, makar sa noge na nogu. I kad bi sjedio, često je mjenjao položaj tjela, čas je ukrštao noge, čas ruke, ponekad oboje.
- Zaratismo, moj kumašine, nastavi Stojan, osvrćući se po terasi na kojoj su sjedili.
- Ko, pobogu brate, prostodušno upita Adem.
- Kumašin ili ti je lud ili se pravi, ubaci se iznenada jedini nepoznati muškarac u razgovor.
Ademu jurnu krv u lice. Sa njim na takav način nije nikad niko razgovarao, još u njegovom dvorištu, poče prijeteći da se pridiže sa stolice, ali ga Stojan energično zaustavi.
- Neka, neka kumašine, ovo je naš komandant, on je iz državne bezbjednosti Srbije i jedva smo ga namolili da ne dođe po tebe sa vojskom i policijom. Nemoj nam sad kaljati obraz.
- Ne razumjem, zašto bi ko došao po mene, kumašine i koga može službenik državne bezbjednosti Srbije ovdje u Prijedoru da uhapsi?
- Pa rat je, rekoh ti.
- Kakav rat?
Jedan od njegovih poznanika je objašnjavao nepoznatom muškarcu, da je Adem dobar čovjek i da se nikad ni u šta nije mješao, sigurno ne folira, govorio je nepoznatom, za njega se ne bi moglo reći ni da je musliman, al' eto ima balijsko ime, završio je cerekajući se.
- Ma šta ne folira, kolone vojnih vozila prolaze ovuda danima, ljutio se nepoznati.
- Ali to su kolone naše armije JNA, obrati se Adem direktno nepoznatom, prekidajući svog kuma u pola riječi koji je bio takođe zaustio da nešto kaže u njegovu odbranu.
- Sad je to naša vojska, ti tvoje još nejmaš, reče ovaj i prasnu u smjeh.
Drugi prihvatiše smijeh, gledajući iznenađenog domaćina, dok je njegov kum Stojan, zvjerao i dalje po dvorištu. Sad mu je njegova osobina itekako dobrodošla, bilo mu je malo neugodno zbog Adema, pomogao mu je bezbroj puta.
Adem se kao za inat obrati njemu:
- Šta ovo sve znači pobratime, reci mi da znadem?
- Ovo će sad biti sjedište naše odbrane, tako je odlučeno kumašine, a ti sa svojom porodicom možeš da ideš kud hoćeš, mi smo za tebe garantirali...kako bi ti, ovaj kaz'o, imaš ti sigurno para da platiš, pa da te odvedemo odavde, hm, na sigurno...ovaj.
- Da vam platim što ćete me istjerati iz moje kuće?
Nepoznati ga presječe pogledom.
- Nemaš mnogo vremena, kupi familiju ako hoćeš ići na lijep način, ako nećeš, ja ti neću moći pomoći, žao mi je kume, onaj tvoj Alija je kriv za sve, kako se meni čini.
- Ispašće još da mi njega molimo, upade ponovo nepoznati, izbacite ga pa neka na putu sačeka svoje, a ova ljepotica može ostati, reče i iskesi se prema Elvisi, koja je stajala na pragu kuće, paralizirana od straha.
Hladni žmarci su joj prolazili niz kičmu, dok je gledala nepoznatog muškarca, kojemu se brazgotina na licu protezala ispod vrata do uha. Na vratu mu je viso ogorman zlatni krst, sa kojeg se odbijao odsjaj zalazećeg sunca. Vidjela je u njegovim očima pakosnu požudu, a sline koje su mu se cijedile, gutao je ne prikrivajući ih.
- Haj' mo tata, molim te!
Iza nje su se već pojavljivale glave ostalih ukućana, imalli su po neki zavežljaj u ruci, ili žensku torbicu. Neko je preko ruke prebacio samo jaknu, kao da će se ubrzo vratiti.
- Stani, stani zar nećeš ostati, cerekao se zlokobno.
Elvisa ne odgovri ništa.
- Pregledajte im torbice i džepove. Gazdurino gdje ti je lova, nemoj da moram bez veze da kopam po kući ionako ću je naći. I zlato, čuo sam da ga ima tona!
Nisu im dozvolili da ponesu iz kuće ni lične stvari.
Adem je krenuo prvi, pognute glave i prošao pored kuma Stojana, praveći se da ne vidi ispruženu ruku. Nepoznati muškarac sa brazgotinom i krstom, zaustavio je na trenutak Elvisu i unio joj se u lice. Dovoljno je bilo samo krajičkom oka da se susretne sa tim krvoločnim pogledom i da joj to bude noćna mora mnogo idućih godina.
Iza njih, u njihovom dvorištu, odjekivao je grohotan smijeh njihovih dojučerašnjih prijatelja i jednog nepoznatog muškarca. (www.bosnjaci.net)


USKORO U LJUBLJANI PRIPREMAMO PROMOCIJO ROMANA  ......
Pisali smo već prošle godine o romanu ovoga našega krajišnika ....
POKOŠENI CVIJETOVI KRAJINE....

Napisao: SultaNEmir

18.09.2010.

POPLAVLJENA SLOVENIJA ..... VRHOVCI - VIČ U LJUBLJANI

KATASTROFALNE POPLAVE NA VIČU  - LJUBLJANA
Kišovito vrijeme prouzrokovalo je nezapamćene poplave u ovom dijelu Ljubljane. U Ljubljani stariji mještani kažu da nisu zapamtili ne a bi manje rijeke kao Gradaščica, Glinščica Mali Graben poplavile veliki dio Vrhovaca, Viča, Rožne doline i Dugog mosta. Stanje je alarmantno, kiša neprestano pada a voda još uvjek je u porastu. Vič i još neki dijelovi  Ljubljane ostali su i brez elektrike. Elektro Ljubljana je stanje označila kao kritično i veliki porast vode počeo je zalivati transformatorske stanice i na Elektro Ljubljana su nam rekli, da imaju trenutno izklopljenih 14 trans-stanica. To je približno 3000 domaćinstava.
(Video i fotke ...pogledaj tu: 24-ur.com)

Gradaščica je ena manjših slovenskih rek, ki nastane z združitvijo dveh potokov v Polhovem Gradcu, Male vode in Božne. Čeprav ena manjših pa vseeno ena lepših rek. V zgodnjih jutranjih urah, lahko ob njej opazujemo lisice, srne in celo vidre, če nismo preglasni. V Gradaščici je veliko postrvi in ob reki se odvija tudi živahen ribolov. Poleg rib pa lahko tu vidimo tudi čaplje, potočnega raka, žabe in kakšno belouško.

Narava ob reki je lepa tudi za sprehode. Vrbe nam delajo senco, na leskah pa lahko dobimo tudi kakšen lešnik. Travniki so bogati z različnimi vrstami rastlin, krasijo  pa jih med drugim tudi podlesne vetrnice in vijolice.

Svoboden tok Gradaščice, pa se v ljubljanskem naselju Trnovo, zaradi večnega poplavljanja, umiri v urejeni betonski strugi. Pri trnovski cerkvi je znameniti most, arhitekta Jožeta Plečnika. Je eden redkih mostov v Evropi, na katerem rastejo drevesa. Gradaščica se pri Trnovskem pristanu, izlije v Ljubljanico.

Porečje Gradaščice z Glinščico je izbrano, kot urbano porečje za urejanje voda, v skladu z evropsko direktivo, ki jo je sprejela Slovenija. Po tej direktivi se izvaja osnovne raziskave kroženja vode. S tem se analizira tudi vpliv naravnih sprememb in vpliv človeških dejavnosti na porečje.

25.08.2010.

Intervju: Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH

Ne mogu dozvoliti da nas tretiraju kao malog od kužine

Josipović mi je telefonirao jučer iz Beograda i pitao, otprilike, u čemu je problem. Rekao sam mu da nam je dosta takvog odnosa prema BiH, i pitao ga zar nije logično kada se već sastao s Tadićem i dotakao se BiH, zar nije bilo logično da razgovaraju o hapšenju Mladića i Hadžića. To je pitanje koje se tiče sve tri zemlje. Ako ste nam iskreni prijatelji, tretirajte nas kao državu, ne gledajte nas kroz entitete i narode, nego kao ravnopravnu državu. Što ne biste uradili drugoj državi, nemojte raditi ni BiH
Ako ste nam iskreni prijatelji, tretirajte nas kao državu: Željko Komšić

(Razgovarali: Eldin Karić i Selvdin Avdić) preuzeto:e-novine
25.08.2010.

U POZORNOSTI - LJUDI NOVOGA KOVA

Politika menadžerskog populizma

Istraživanje Slovenskog javnog mnijenja, koje je provedeno u svibnju ove godine donosi zapanjujuće rezultate. Čak 71 posto državljanki i državljana Slovenije nezadovoljno je demokracijom i samo svaki četvrti državljanin vjeruje u njene mehanizme. Od svih društvenih i političkih institucija, ljudi najmanje vjeruju političkim strankama. Kriza u kojoj živimo, samo je ojačala nepovjerenje u sadašnji politički sistem, a „strankokratsko“ razumijevanje demokracije samo produbljuje krizu nepovjerenja. Otud ozbiljna razmišljanja o nečemu što će biti izvan partitokracije, samodostatne i samoregenerirajuće vladavine političkih stranaka. Neki izlaz vide u novom (populističkom) vođi, a drugi u čišćenju i pomlađivanju politike i u novim instrumentima (parlamentarne) demokracije.

Srce na levici, politika na desnici: Zoran Janković, gradonačelnik Ljubljane
Srce na levici, politika na desnici: Zoran Janković, gradonačelnik Ljubljane
Photo: stock

Po Dolarovom mišljenju Janković utjelovljuje „neku desnu populističku strukturu“, a pritom je riječ o strukturnom učinku, a ne o tome što Janković sam o sebi misli, u jezgri takve politike su privilegirani kapital i neoliberalna paradigma razvoja i u toj optici Slovenija bi mogla težiti tome da postane svjetionik - ali samo svjetionik neoliberalizma. Ta struktura je „organska“, društvo razumije kao slagalicu od dijelova tijela, a glava je menadžer. „Ako to prenesemo u politiku“, nastavlja dr. Dolar, odmah možemo shvatiti kako bi to društvo moralo funkcionirati: „Kao d.o.o. koji vodi uspješan menadžer. A time se samo povećava resentiman prema onoj politici koja razmišlja o socijalnom prostoru i o tome što društvo jest na drugačiji način"

Istraživanje Slovenskog javnog mnijenja, koje je provedeno u svibnju ove godine donosi zapanjujuće rezultate. Čak 71 posto državljanki i državljana Slovenije nezadovoljno je demokracijom i samo svaki četvrti državljanin vjeruje u njene mehanizme. Od svih društvenih i političkih institucija, ljudi najmanje vjeruju političkim strankama. Kriza u kojoj živimo, samo je ojačala nepovjerenje u sadašnji politički sistem, a „strankokratsko“ razumijevanje demokracije samo produbljuje krizu nepovjerenja. Otud ozbiljna razmišljanja o nečemu što će biti izvan partitokracije, samodostatne i samoregenerirajuće vladavine političkih stranaka. Neki izlaz vide u novom (populističkom) vođi, a drugi u čišćenju i pomlađivanju politike i u novim instrumentima (parlamentarne) demokracije.

U vrijeme i u situaciji općeg nezadovoljstva u društvu, apatije i straha od toga što će donijeti budućnost, kad vladajuće i opozicijske političke stranke ne mogu naći konzistentne odgovore na izazove današnjice, a kamoli budućnosti, lako se pojavljuju ideje o brzim rješenjima za društvene probleme i o ljudima koji bi ih mogli ostvariti. Mnogi ljudi su u zadnje vrijeme "razmišljali" o spasitelju koji bi povukao društvena kola iz blata i našli su ga u sadašnjem ljubljanskom gradonačelniku, Zoranu Jankoviću. On je, naime, čovjek akcije, koji je u vrijeme krize proveo u djelo čak nekoliko projekata koje su njegovi prethodnici samo planirali, a nedostajalo im je snage i sposobnosti za realizaciju. Od 22 projekta koje je Janković obećao u predizbornoj kampanji za ljubljanskog gradonačelnika, samo su još četiri na "čekanju". Garaža ispod tržnice, sportski centar Ilirija, obnova Plečnikova stadiona i obnova Roga su ti projekti koje - također zbog suprotstavljanja civilnog društva i zapletenih birokratskih procedura - nije uspio realizirati. A svoj prvi mandat Janković završava Sportskim parkom Stožice, gdje su košarkaši i nogometaši već potvrdili njegovu vrijednost i označili ga kao jako primjerenog za prijestolnicu, i nedavno dovršenom višenamjenskom kulturnom dvoranom Kino Šiška, koja postaje novo kulturno središte koje je Ljubljana trebala.

POPULISTIČKI GRADONAČELNIK: Bez sumnje, Janković je potpuno drukčiji od političara koji se pojavljuju na slovenskoj političkoj sceni, iako se sam ne ubraja među političare, već među menadžere. A po ponašanju nije ni tip menadžera koje možemo vidjeti u raznim udrugama, s kravatama i uštogljenog držanja. Čini se da je ljubljanski gradonačelnik u stalnom dodiru s građanima, sluša njihova mišljenja (iako zatim napravi, oslanjajući se na svoje stručne službe, po svome) i uključuje se, tako da ga svi vide, u različite akcije. Kao što je recimo ona Očistimo Sloveniju. Podupire i nastojanja onih koji se trude poboljšati položaj marginalnih grupa u društvu. Možda je riječ o prirodnom refleksu jer se i sam često mora boriti s atributom „došljaka“ s juga, koji mu lijepe desni ekstremisti. Kad kaže da je njegovo "srce na ljevici", misli prije svega na liberalne postulate, prijateljuje s ljudima na ljevici, ima slične poglede na ljudska prava, ne upušta se u političke sporove dok se ne tiču njega i njegova rada.

Photo: stock
Prilikom njegovih suočavanja s političkim protivnicima i kritičarima s desnice, promatrač može primijetiti da ga verbalni dvoboji, ako je u njima dominantan, vesele, jer kritike odbija sa širokim osmijehom na licu, koji je ponekad na granici podsmijeha. Sigurno zna zaigrati i tvrđu igru, ako se netko s njim "zeza“, a ako netko stane na put njegovim planovima, lako mu se može dogoditi, naravno, u najboljem slučaju, da ga Janković ignorira. Bez sumnje, aktualni ljubljanski gradonačelnik Janković, koji ima većinsku potporu vijećnika sa svoje liste u gradskom vijeću, može donekle samovoljno odlučivati o svemu.

A to mu opozicija, lijeva i desna, spočitava. Ali činjenica je da ono što naumi i ostvari. A na to danas „padaju“ birači.

Ali ako pogledamo slovensku državnu političku scenu, same stranačke lidere, vidimo da su u usporedbi s Jankovićem uškopljeni. Umjesto operativaca tipa Jankovića, kojem se inače, ali samo u javnim nastupima, pokušava približiti premijer Borut Pahor (ipak je to njegova prvi i očito prezahtjevan operativni posao), čini se da imamo samo one koji traže kompromis pod svaku cijenu i koji se ponekad greškom predstavljaju javnosti s neostvarivim megalomanskim projektima novih razvojnih paradigmi. Zato nije čudno da se pojavljuju sasvim ozbiljna razmišljanja o Zoranu Jankoviću na mjestu predsjednika vlade koji bi znao i mogao svojim pragmatičnim pristupom provesti zahtjevne gospodarske i socijalne reforme u državi, suspendirati na neko vrijeme kulturnu bitku unutar slovenskog društva, a možda uz to i nepotrebnu "kramu" u demokratskim procedurama. A u pozadini te logike skriva se ona boljševistička teza koju potiho njeguju sve stranke: da previše demokracije paralizira donošenje odluka koje su nužno potrebne za razvojne probitke Slovenije.

Osim toga što je Janković „narodski“ čovjek, što ima „srce na lijevoj strani“, on se uvijek predstavlja kao nestranački čovjek. Glasači su na lokalnim izborima prije četiri godine svojim glasovima neobično bogato honorirali nestranačke kandidate. Također i zato što im je prisjela politizacija problema na lokalnoj razini, često destruktivno djelovanje političkih stranaka u općinskim vijećima, gdje u prvom planu nije sadržaj prijedloga, već nositelj inicijative, te kratki spojevi između općinskih savjeta i gradonačelnika u brojnim općinama, jer su iz različitih političkih tabora. To je Zoran Janković izbjegao i s „Listom Zorana Jankovića“ do temelja porazio sve etablirane političke stranke u gradu. Janković i njegovi izbjegavali su političke teme i potpuno se usmjerili na projekte koji su potrebni glavnom gradu Slovenije.

POLITIKA NIJE D.O.O: U političkoj javnosti i u krugovima stručnjaka s područja društvenih znanosti zato analiziraju „fenomen Jankovića“, preispituju prirodu i stanje slovenske politike i društva, jer Jankovićev pristup u politici ima šire dimenzije. I opasne, ako poslušamo dr. Mladena Dolara s Filozofskog fakulteta, koji upozorava da je Janković zapravo u procesu raspadanja LDS-a bio prva ličnost ljevice, koja je ljevici održavala kredibilitet. Ali čini mi se „opasno, jer je to radio pod cijenu menadžerske paradigme, mentaliteta koji je politički jako opasan. Temelj tog razmišljanja je da ne trebamo političare, već menadžere, neku postpolitiku i ljude koji će se pobrinuti da se stvari dogode, a pritom se dogovarati lijevo ili desno". U slučaju Stožica se, po njemu, taj paradoks zaoštrio do maksimuma. Janković je izgradio, kao što je i obećao, za ljubljanske uvjete i potrebe nevjerojatan projekt, kakvog nije bilo već desetljećima. Cijena za njega je, po Dolaru, u političkom smislu bila (pre)visoka, jer iznuđene mjere vlasti da dovede projekt do sadašnje faze i otvori ga s prvim utakmicama, ne ostavljaju baš dobar dojam. Po njegovom mišljenju, sve se odvijalo na granici legalnosti, a gradnja sportskog centra Stožice samo dokazuje da je u državi moguće „iskorištavanjem političkog položaja, prisiljavanjem državnih organa da odlučuju u korist projekta na brzinu i preko osobnih poznanstava, graditi takav objekt na kredit".

Ako po Dolarovom mišljenju Janković utjelovljuje „neku desnu populističku strukturu“, a pritom je riječ o strukturnom učinku, a ne o tome što Janković sam o sebi misli, u jezgri takve politike su privilegirani kapital i neoliberalna paradigma razvoja i u toj optici Slovenija bi mogla težiti tome da postane svjetionik - ali samo svjetionik neoliberalizma. Ta struktura je „organska“, društvo razumije kao slagalicu od dijelova tijela, a glava je menadžer. „Ako to prenesemo u politiku“, nastavlja dr. Dolar, odmah možemo shvatiti kako bi to društvo moralo funkcionirati: „Kao d.o.o. koji vodi uspješan menadžer. A time se samo povećava resantiman prema onoj politici koja razmišlja o socijalnom prostoru i o tome što društvo jest na drugačiji način."

Put ka svetioniku neoliberalizma: Zoran Janković
Photo: stock
A novi odnosi koje fenomen Janković uvodi na političku scenu, nisu bezazleni. U vrijeme kad su ljudi zasićeni partitokracijom, kad je parlament talac određenih političkih stranaka i političara s boljševičkim refleksom, i unutar stranačkog djelovanja koje se temelji na do krajnosti dovedenom demokratskom centralizmu, ljudi su siti takvih uzoraka političkog ponašanja. Ne samo kod nas, već svuda po Europi. Vrlo brzo se na sceni pojavi - da bi zaštitio svoje osobne interese - poduzetnik Berlusconi i gnjila struktura parlamentarnih stranaka se raspe kao kućica od karata. A u odmjeravanju alternativa između Berlusconija i partitokracije u Italiji, glasači su od dva loša rješenja odabrali gore: Berlusconija.

Dr. Vlado Miheljak, kolumnist i profesor na FDV-u, nije sasvim uvjeren da je situacija na slovenskoj političkoj sceni „zrela“ za odluku po talijanskom receptu, i sumnja da bi se Janković odlučio na kandidaturu na sljedećim parlamentarnim izborima. „Sam sebe bi još i vidio kao premijera kad bi ga stranke podupirale, ali da uskoči kao Berlusconi, to ne.“ Ipak, Miheljak ne isključuje mogućnost da se na političkoj sceni pojavi i neki tehnokrat, da se poziva na minuli rad i predstavlja se kao čovjek „izvan“ stranaka. Kad bismo špekulirali, „kod nas bi to mogao biti Janković, ali kao primjer neagresivnog, nenacionalističkog populizma. Ali sigurno bi htio biti premijer samo s punim mandatom, što mu stranke sigurno ne bi dopustile, čak i kako bi na taj način pobijedile desnicu. Možeš biti gradonačelnik, voditi grad kao gospodarsko društvo, što Janković uspješno radi. Ali dobiti punu moć na izvršnoj razini države, to nije baš uobičajen postupak. Zato je ta mogućnost mala, odnosno potpuno nerealna." Ali po Miheljakovom mišljenju Jankovićev stil rada je privlačan za ljevicu. "Na ljevici nema čovjeka koji bi bio narodski čovjek, kako je narodski Janković. Vidite ga posvuda. I smeće kupi da bi dao primjer. Sa svakim je spreman razgovarati. Istina, na državnoj razini ne možeš tako funkcionirati, ali malo toga svejedno trebaš. Pahor to nema. Kod Janše je bilo drukčije. U njegovoj vladi je na snazi bio piramidalni sistem, a Janša je bio operativac. I kad su radili gluposti, radili su ih učinkovito." Miheljak misli da nema bitne razlike između Pahora i Jankovića. "Stvar je samo u pitanju imperativa učinkovitosti i koliko je on iznad imperativa solidarnosti i socijalne odgovornosti."

NOVE PARADIGME: Kako promijeniti političku scenu, osuvremeniti je novim, demokratskijim elementima da bi politika doista bila u službi naroda i društvenog razvoja, time si, uz poznate manjkavosti parlamentarnog sistema, već dugo razbijaju glave teoretičari i političari. U državi i u svijetu na obzoru zasad nema ništa novo. Naravno, mogu se dogoditi tektonski poremećaji i unutar klasične engleske parlamentarne demokracije i na vlast se mogu probiti nove stranke, kao u Velikoj Britaniji liberali koji su temeljito promijenili parametre političkog djelovanja i razmišljanja. Prije su se na vlasti izmjenjivale samo dvije stranke, torijevci i laburisti, nikoga nisu pustili blizu. Ulazak liberala u vladu s torijevcima bio je pravi šok za britansku politiku. Ali situacija se neće bitno promijeniti, iako je ugledna britanska političarka odmah nakon izbora izjavila da je britanska politika postala „pragmatična, inovativna, sumnjičava prema državnoj moći i radije se drži vrednota nego dogmi“.

U Europi se stvari razvijaju drukčije. Nastala je šačica tzv. postmodernih stranaka koje probijaju polarnost „modernih“ stranaka. Te nove stranke su po sadržaju i kadrovski heterogene, a nastupaju s jakom dozom populizma. Takva je na primjer stranka Zelenih u Njemačkoj koja je osnovana prije 30 godina kao kritika tadašnjeg etabliranog stranačkog sistema. Po Miheljakovu mišljenju u Sloveniji ima prostora za zelenu stranku, ali njeni članovi su dosad svojom "personalnom tektonikom uništili bilo kakvu pomisao da bi čovjek dalje imao posla sa zelenima. Sad ne mogu ni u parlament. Ali zelena paradigma je u osnovi takva da može udruživati i izvan stroge polarizacije. Njemačkoj je to uspjelo. Naravno, tamo su većinom lijevo-liberalni ljudi, ali i među njima ima i jako tradicionalnih koji imaju u sebi svijest o brizi za okoliš. Inače i klasične stranke postaju sve sličnije i svoje glasače nagovaraju sličnim programima." To je karakteristično za postmoderno vrijeme. Svi govore o ekologiji, ljudskim pravima, socijalnoj državi. Sve imaju jako slične programe. Zato stranke i njihovo djelovanje ocjenjujemo tek onda kad materijaliziraju svoje zamisli. Zato je jako malo mogućnosti za osnivanje neke nove stranke u Sloveniji, a kamoli da bi se takva stranka popela na razinu koju je na izborima dosegla Golobičeva stranka Zares. Miheljak skeptično gleda na stranku Zares jer su doveli nešto novih ljudi, a jezgra stranke je ostala ista. Zamijenili su samo brand nekadašnjeg Drnovšekovog LDS-a.

Po Miheljaku Slovenija je već podijeljena: imamo lijevu i desnu polarizaciju, bez obzira na to kako se tko zove. Ali opasno bi bilo da dođe do jake averzije prema strankama. "Izvan stranaka je samo puno slabije kontroliran populizam, koji predstavlja opasnost anarho-populističkog koktela. To je najeksplozivnija mješavina. Kad država postaje sve neučinkovitija, jer ne vjeruješ sudu, ne vjeruješ policiji, ne vjeruješ u pravosudni sistem, jedni toče populizam, drugi anarhiju... Sad smo u pat poziciji. Proporcionalni izborni sistem sa strankama je lokva, laguna koja smrdi, ali je ipak najbolja situacija jer u njemu postoji visoka kontrola", kaže Miheljak.

ČETVRTI PUT: Po mišljenju dr. Andreja Lukšiča, politologa s FDV-a, u suprotnosti s Miheljakovim mišljenjem, stranka Zares je davala puno nade progresivnim zamislima i pod terminom „nova politika“ je, barem na teoretskoj razini, slijedila tzv. četvrti put, da bi slovensko društvo osposobila za suočavanje s procesima europeizacije slovenske politike, a također za izazove koje donosi prije svega politička globalizacija. Zares po njegovom mišljenju još nije izgubio potencijal koji nosi u sebi, ali „sada njihov program u političkoj i javnoj percepciji ne dolazi do izražaja jer je percepcija javnosti izgrađena na posve novim točkama. Kad u percepciji počnu prevladavati djela, odluke i pogledi koje stranka donosi, možda će dobiti na važnosti“, kaže Lukšič.

Photo: marcus meyer
I ako se već pojavljuje „četvrti put“, koji nije put populističkog političkog angažmana ni klasične predstavničke parlamentarne demokracije, Lukšič ga vidi prije svega u "produbljivanju instituta demokracije na način da čim veći broj ljudi ili grupa, kojih se neka tematika tiče, ima pristup do prihvaćanja političkih odluka.“ Lukšič pritom zanimljivo interpretira problem menadžerskog vođenja države, a time i posredno mogućnosti djelovanja Zorana Jankovića kad bi se odlučio za premijerski položaj. "Bitno pitanje je kako doći do odluke i kakav pravni i politički nadzor je potreban u procesu odlučivanja.“ Za njega Janković nije odgovor za potreban put „demokratizacije demokracije“, koji će također ukloniti „sistemske blokade te spriječiti omalovažavanje emancipatorskih potencijala u našem društvu, bilo da je riječ o zaštiti stranih radnika, homoseksualne parove, pitanja degradacije okoliša, jednakosti spolova pri zapošljavanju...“.

Ne zatvarajmo oči", kaže dr. Lev Kreft s Filozofskog fakulteta, "prilike su u Sloveniji zrele za uspon populista. Riječ je o čisto životnim, socijalnim i ekonomskim uzrocima. Ljudi se pitaju što imaju od ove države, štiti li ih ona na bilo koji način. Ljudi žele politiku i prilike u kojima će naći sigurnost te socijalnu, ekonomsku i financijsku perspektivu. Ljudi žele državu koja društvo nesigurnosti mijenja u društvo sigurnosti i zaštite. A to je teško očekivati od postojeće strukture.“ Iz takvih, za većinu ljudi ne baš ugodnih prilika, sigurno dolaze zahtjevi za velikim promjenama koje najavljuju i sindikati s demonstracijama ujesen.

Kreft upozorava da nije nužno da je vrijeme koje je pred nama samo vrijeme nemira i demonstracija, već to može značiti i „stvarati pristup u promjenu same politike, koji počinje time da se temeljno nepovjerenje prema politici - to da je politika svinjarija kojom se pošten čovjek ne bavi - mora promijeniti u stajalište da je politika nešto čime se svatko mora baviti.“ Sumnjamo da je slovenska politička zajednica sposobna za takvo razmišljanje i zato je lako moguće da je taj „populistički uzgon, koji mrzi politiku i želi na tron dovesti populističke nepolitičare, vjerojatnija posljedica sadašnjeg nezadovoljstva politikom i strankama“, kaže Kreft.

Zbog opasnosti od otklizavanja u politički populizam, koji se pokazuje kao spasonosno rješenje, svi društveni faktori bi morali otvoriti političko polje. To je moguće posebno s civilnodruštvenim pokretima koji zadiru u političko. A prije toga se moraju međusobno uskladiti da bi spriječili politiku vlasti "podijeli pa vladaj". Riječ je o politizaciji civilnog društva, što znači njen ulazak u polje politike, gdje snažnim pritiskom može prisiliti vladajuće da se prilagode. Nekima u civilnom društvu odbojan je ulazak u političko polje, čak i sindikati imaju strah od tog koraka, ali bit će potreban taj korak, uz demonstracije, prikupljanje potpisa i pregovore, ako politika postane stvar kojom se svatko mora baviti. U takvom razumijevanju politike neće se postavljati pitanje: za političare Jankovićevog kalibra ili protiv njih, već: što politika cjelovitim upravljanjem javnim poslovima omogućuje ljudima koji su joj to povjerili. (Piše: Marjan Horvat)

14.06.2010.

Bošnjakinja Jasminka Salanović najhumanitarka 2009 u Sloveniji

Eselamualejkum,
razgovarali smo sa dobitnicom priznanja ,,NAJPROSTOVOLJKA 2009'' gospođom Jasminkom Salanović, Jasminka je jako presretna i nemože da sakrije svoje emocije i zadovoljstvo da je svojim radom i trudom uz pomoć naravno još nekih ljudi uspjela poljepšati bivanje u Sloveniji ranjenicima i djeci iz Palestine koji su bili na liječenju u Sloveniji ... Jasminka kaže da to nije njen uspjeh nego kako je i sama napisala SKUPA NAM JE USPELO ... Ovdje Jasminka napominje veliki broj ljudi razna firme, razna društva i organizacije, kaže ovo je naš uspjeh sviju nas koji su  bilo kako pomagali, želim da se svima još jednom javno zahvalim kaže Jasminka, i na linku ispod navodi i njihova imena ....
(http://www.ljubljanskaraja.com/)


Stariji postovi

LJUBLJANSKA RAJA

FORUM LJUBLJANSKE RAJE

VIDEO LJUBLJANSKE RAJE - IZDVOJENO
VAKTIJA ZA LJUBLJANU











LJUBLJANSKA RAJA - MUSAFIRI




EVO DA I VI VIDITE OD KUDA NAS SVE VOLE IZ KOJI KRAJEVA NAM DOLAZE MUSAFIRI...hehehe




IZDVOJENO IZ ARHIVA

Safvet-beg Bašagić - Meša Selimović
BOŠNJAKU
Znaš Bošnjače nije davno bilo. Sveg mi svjeta nema petnest ljeta.

Kad u našoj Bosni ponositoj,I junačkoj zemlji Hercegovoj,Od Trebinja do Brodskijeh vrata,Nije bilo Srba ni Hrvata.

A danas se kroza svoje hire. Oba stranca ko u svome šire.Oba su nas gosta saletjela. Da nam otmu najsvetije blago. Naše ime ponosno i drago.


Meša Selimović
A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ni tko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tuđe ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaćeni, strani svakome i onima čiji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi historije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
172040

Powered by Blogger.ba